Sigurno znate za onu izreku da se ništa u životu ne mora osim jedne stvari. Zašto bi onda dijete moralo spavati u vrtiću ako ne može zaspati u vrijeme koje je predviđeno za spavanje?
❗️Dijete ne mora spavati u vrtiću i na to ne smije biti prisiljeno! Dnevni odmor ne podrazumijeva isključivo spavanje, to je prilika za opuštanje i odmaranje nakon ručka i dinamičnog prijepodneva.
Nakon pripremanja i čitanja kratke priče, djeca se smještaju u udoban položaj u prostoriji namijenjenoj za spavanje koja je blago zamračena.
Većinom jednogodišnjaci zaspe u roku od nekoliko minuta kada legnu u krevet, dok već starija djeca se okreću, mijenjaju položaje, vode razne monologe i nemaju potrebu za snom.
Imam osjećaj da njihov mozak u tom trenutku radi 100 na sat i vrti sve događaje od tog i prošlog dana.
Što ako dijete ne može zaspati?
Hoće li dijete zaspati ili ne , ovisi prvenstveno o njegovom stanju. Na potrebu za spavanjem utječu razni čimbenici, a neki od njih su dob i temperament djeteta, osjećaj opuštenosti i sigurnosti te količina i kvaliteta noćnog sna.
Kako bi odgajatelji bolje razumjeli ponašanje i potrebe djeteta, roditelji bi ih trebali informirati o kvaliteti dječjeg noćnog sna. Tako roditelji mogu reći da se dijete budilo često ili da je samo nekoliko sati spavalo i navesti pretpostavku tj. razlog zbog kojeg dijete nije dobro prošlu noć spavalo (uzbuđenje, kašalj…).
❗️Djeca koja ne mogu zaspati se bave raznovrsnim mirnim aktivnostima u svome krevetu uvažavajući potrebe drugih (potrebe za spavanjem i odmorom).
Što ako je dijete umorno i pospano, a ne može zaspati?
Postoje razni razlozi zbog kojih dijete, iako je umorno, ne može zaspati, a neki od njih su:
- Dijete se ne osjeća ugodno (npr. promjena rutine).
- Dijete nije dovoljno opušteno (npr. prilagodba na vrtić i nove osobe).
- Dijete se osjeća previše uzbuđeno (npr. doživljavanje i otkrivanje nečega novog).
Ukoliko je dijete zaista umorno i pospano, a ne može zaspati, odgajatelj nastoji pomoći djetetu da lakše zaspi na sljedeće načine:
- Provjeravanje da li je djetetu pretoplo ili pak hladno.
- Tješenje, nježan dodir i kratki razgovori pomažu da se dijete opusti i brže zaspi.
- Korištenje predmeta koji stvaraju djetetu osjećaj sigurnosti (medo, lutka, duda, dekica….).
- Uključivanje tihe i umirujuće glazbe.
Smije li dijete imati svoju igračku prilikom spavanja?
Prije nekoliko dana u prostoriji, u kojoj se šesnaestero djece sprema za spavanje, promatram kako neka djeca zaspe u roku od nekoliko minuta nakon što se raspreme i legnu krevet, dok njih nekoliko ipak treba nekoga pored sebe kako bi mogli zaspati.
Jedna djevojčica ne može zaspati jer je njen plišani zeko pao i ne može ga dohvatiti.
Također vidim da jedan dječak ne može zaspati, okreće se, pjevuši, igra se sa plišanim medom. Legnem pored njegovog kreveta, ušuškam ga u dekicu, a on uzme pramen moje kose. Ostanem pored njega i nakon par minuta vidim da je zaspao.
U tom se trenutku sjetih kako smo brat i ja spavali, on je morao dirati moju kosu, a ja njegovo uho. To nas je smirivalo i brže bismo zaspali pa smo se uvijek prije spavanja morali pomiriti ako bismo taj dan bili u svađi.
Sasvim je normalno da dijete ima svoju igračku, dekicu, dudu ili neku drugu njemu dragu stvarčicu prilikom spavanja pa čak i kada dijete ne može zaspati – on je iskoristio to vrijeme za odmor i mirnu igru i to je sasvim uredu.
Od snova rastemo. Svi su veliki ljudi sanjari. Oni vide stvari u mekoj sumaglici proljetnoga dana ili u crvenoj vatri dugih zimskih večeri. Neki od nas dopuštaju da takvi snovi umru, ali drugi se brinu o njima i štite ih, njeguju u lošim danima, sve dok ih ne dovedu na sunce i svjetlo koje uvijek dolazi onima koji se iskreno nadaju da će se njihovi snovi ostvariti.
Thomas Woodrow Wilson
Do sljedećeg čitanja…
A.B.
