Hodalice za bebe, da ili ne? Pitanje je to koje trenutno puno roditelja muči. Informacija je puno, a mišljenja su podijeljena te smo ipak riječ o ovako važnoj i osjetljivoj temi dali stručnjaku. Za “Čudo od djeteta” piše Jelena Brzaj, defektolog somatoped sa dugogodišnjim iskustvom u stimulaciji psihomotornog razvoja kod beba.
KAKO HODALICE UTJEČU NA CJELOKUPAN DJEČJI RAZVOJ?
Ako uzmemo u obzir prosečan početak korišćenja šetalice, a to je na uzrastu 6 – 8 meseci (kada dete pretežno treba da provodi vreme na podu usvajajući razne obrasce kretanja i istražujući), možemo da zaključimo da boravak u šetalici uskraćuje ili skraćuje taj istraživački i saznajni moment. To utiče i na razvoj prohodavanja, ali i na kognitivne i senzorne segmente razvoja.
Ovo je period kad se beba tipičnog razvoja još uvek upoznaje sa svojim nogama i otkriva da su deo njenog tela i da njihovim pokretanjem može nešto da uradi. U šetalici nema tu mogućnost – ni da ih vidi, ni da ih oseti pa ni da zna da su njene.
Učenje hodanja se odigrava i gledanjem svojih nogu kako se pomeraju i prave korake – na taj način dete osvešćuje taj svoj pokret i njegovu svrhu. Beba u šetalici ne korača nego se vozi mlatarajući nogama i taj obrazac koristi kad se izvadi iz nje što rezultira padanjem ili ” trčanjem” ako je roditelj drži, dok je trup iza ili ispred tela.
| Negativno utječe na razvoj puzanja, ali i na: | A također šetalica utječe ( loše ) i na: |
| razvoj fine i grube motorike, razvoj ravnoteže i pravilnog padanja te razvoj koordinacije pokreta. | senzorni razvoj, kognitivni razvoj te razvoj samostalnosti. |
KAKAV UTJECAJ HODALICE / ŠETALICE IMAJU NA LOKOMOTORNI SISTEM?
- Šetalica ometa razvoj puzanja.
- S obzirom na vreme kad se obično kreće sa korišćenjem ( uzrast 6-8 meseci) – loše utiče na pravilan razvoj kičmenog stuba.
- Nameće neprirodan položaj nogu pa kod prohodavanja može doći do izvrtanja stopala vani ili ka unutra, što osim poremećaja u razvoju stopala dovodi i do loše posture.
- Opterećuju se kolena i skočni zglobovi u periodu kad nisu spremni za to opterećenje ( što je posebno loše za krupnije bebe).
- Aktivira i jača mišiće donjeg dela nogu u periodu kad je vreme za razvoj muskulature središnjeg dela tela i gornjeg dela nogu pa taj deo ostaje zapostavljen i slab, a to onda utiče na razvoj stabilnosti i kasnije na razvoj posture.
- Pošto se u i šetalici bebe uglavnom kreću na prstima ili guranjem jednom nogom, razvija se nepravilna šema pri hodu koja se prilično teško ispravlja, a može dovesti do deformiteta stopala.
- U šetalici je usvajanje ravnoteže otežano ili nikakvo pa stoga kod samostalnog hoda imamo česta padanja – najčešće na glavu.
Mislim da nijedan pedijatar, fizijatar ili ortoped koji drži do svog zvanja neće dati zeleno svetlo za korišćenje šetalice, ali ipak nemali broj roditelja istu koristi.
KOJI SU TO RAZLOZI ZBOG KOJIH SE RODITELJI IPAK ODLUČUJU ZA HODALICU?
Razlozi zbog kojih se roditelji odlučuju za šetalicu, uprkos tome što se danas toliko trubi o tome kako ne valja, su:
- Na prvom mestu je ono čuveno: “ I mi smo tako pa šta nam fali?”
- Misle da ona pomaže da deca prohodaju ili da bez nje neće ni naučiti.
- Smatraju da je idealna naprava za čuvanje dece, dok oni pozavršavaju poslove ili popiju kafu.
- Zbog raznih dodataka koje obično ima dobro dođe da se beba zabavi.
- Da je stvarno štetna, ne bi je ni prodavali.
- Pritisak okoline…
DA LI POSTOJE NAUČNI DOKAZI O ŠTETNOSTI HODALICA / ŠETALICA?
Kad znamo kako teče razvoj i od kolike je važnosti boravak na podu te kako i zašto bi trebalo da se tako odvija ceo proces uspravljanja deteta, kao i važnost samostalnosti u celom procesu – sve ovo napisano deluje logično, ali je i teško dokazivo. Mi koji se razvojem bavimo, obično nevernim Tomama i tvrdokornim pristalicama šetalice, volimo da poturamo istraživanja koja pokazuju da su korisnici ovih naprava intelektualno inferiorniji i kasnije prohodavaju.
Međutim ne bi bilo fer ne pomenuti da ima i onih istraživanja koja nisu to uspela da dokažu. Činjenica je da obično postoji razlika u korist dece koja nisu koristila šetalicu, ali da nije statistički značajna jer na sve to utiču i drugi faktori.
Da ne bude zabune, dete tipičnog razvoja će prohodati ovako ili onako, možda će u šetalici prohodati kasnije nego što bi bez nje – različita istraživanja daju različite rezultate. Dakle, prohodat će, ali ono što je važno je kakav temelj će dobiti lokomotorni sistem koji treba da bude potpora telu celog života.
Sad kad znaš koje procese ometa, da li i dalje misliš da je šetalica dobra ideja?
Jelena Brzaj
Zaljubljenica u planinarenje i salsu, mama jednog budućeg bubnjara, supruga planinara i defektolog somatoped sa skoro 13 godina rada u razvojnom savetovalištu, pretežno na stimulaciji psihomotornog razvoja kod beba.
Dragi roditelji, nadam se da vam je članak koristio i riješio nedoumice i dileme vezane za ovu temu. Odluka je na vama, a vjerujem da ju je lakše donijeti nakon pročitanih činjenica i informacija koje je pružila defektologinja koja se 13 godina bavi psihomotornim razvojem beba. Hvala Jeleni na suradnji te nesebično podijeljenom znanju i iskustvu.
Do sljedećeg čitanja i neke nove suradnje…
Vaša teta Anita Bananita
